Izvestaji sa planinarskih akcijaVia Ferrata

Treskavica (Klekova glavica 2000 mnv, Pašina planina 2070 mnv, Mala Ćaba 2087 mnv i Đevigrad 2034 mnv) Via-Ferrata (Sokolov put – Romanija, Paolo Dieci – Konjuh, U spomen drugu, Bijele stijene – Trebević)

Praznik rada za neke je razlog da se posete lokalna izletišta, a za nas prilika za novu avanturu. Ovog puta krenuli smo ka Sarajevu, za nas Nišlije zbog loših puteva, nažalost, uvek najdalja destinacija, a tako željena i bliska duši zbog svojih impozantnih šumovitih planina, izazovnih staza i gostoprimljivih domaćina.

Prvi zadatak nam je bila via ferrata “Sokolov put” na Crvenim stijenama. Bez obzira što je nekima to bila ferata koju su već penjali i dalje je interesantna zbog svojih mostova i prelepog pogleda na Romaniju. Manji deo grupe je obišao i vidikovac Gradić. Vrelo reke Bosne u poslepodnevnim satima i šetnja Baščaršijom okrepili su nam i dušu i telo, tako da smo bili spremni da sledeće jutro u cik zore krenemo ka Konjuhu. Tamo nas je čekala vertikalna poslastica, via ferrata “Paolo Dieci”. Nas nekoliko koji smo već penjali feratu otisnuli smo se u potragu za izvorom Muške vode inspirisani mojim doživljajima iz detinjstva . Nakon Konjuha uputili smo se ka Hadžićima i napokon u punom sastavu, nas trinaest, krenuli na via ferratu “U spomen drugu”. Ferata je kratka, ali sa dosta “slatkih” prepreka. Zahteva dobru koncentraciju i iskustvo u penjanju po stenama, pogotovo za nas niske rastom. Za kraj dana smo ostavili feratu “Bijele stijene” na Trebeviću. Za svaku preporuku, a posebno zbog zalaska sunca koje smo posmatrali sa vrha. Treći dan boravka u Bosni rezervisali smo za klasično planinarenje. Cilj nam je bila Treskavica i njeni vrhovi Klekova glavica 2000 mnv, Pašina planina 2070 mnv, Mala Ćaba 2087 mnv i Đevigrad 2034 mnv. Celodnevno planinarenje po šumovitoj Treskavici, planini koja ima preko 200 izvora vode, zaista je bio doživljaj potpuno drugačiji od prethodnih dana. Kretanje isključivo po dobro obeleženim stazama i česti znakovi za opasnost od zaostalih mina bude još veće strahopoštovanje prema prirodi kao i sećanja na ružna vremena koja su se odigrala na tim prostorima.

U nedelju nas je kiša ispratila na dalek put ka Nišu. Ostaje obećanje da ćemo se vratiti u ove krajeve i nastaviti sa istraživanjem i planina i ferata. Slika u telefonu je i previše, ali uspomena i sećanja koje ostaju u nama nikada dosta! Hvala učesnicima na razumevanju i spremnosti da se prilagode svakoj promeni na nepoznatom terenu. Nama je bilo divno, a vi uživajte u odabranim slikama učesnika!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *